Igor Štiks i Srećko Horvat – Esej

Prema utopiji demokracije*

Igor Štiks i Srećko Horvat

Ozbiljna rasprava o političkim i utopijskim potencijalima demokracije potrebna je više nego ikad prije.„Sve se mora mijenjati kako bi sve ostalo isto.“ No je li doista tako?

23. juna 2013.

„Karta svijeta na kojoj nema Utopije nije vrijedna ni da se pogleda, jer je Utopija jedina zemlja na kojoj se čovječanstvo neprestano iskrcava. Kad god se iskrca na nju, gleda dalje i čim primijeti još bolju zemlju, razapinje opet jedra. Progres je ostvarivanje niza utopija.“
Oscar Wilde, Socijalizam i ljudska duša

Dvije godine nakon „godine opasnog sanjanja” (2011) nužno je postaviti određena pitanja: što se dogodilo nakon arapskog proljeća? Što nakon Occupy-ja i različitih prosvjednih pokreta: od zagrebačkih plenuma i uličnih prosvjeda preko španjolskih indignadosa do slovenskih ustanika? Odgovor na prvu može zvučati pesimistično: arapsko proljeće donijelo nam je ojačano Muslimansko bratstvo povezano sa starim nomenklaturama i katarskim kapitalom, a u Tunisu je poslije revolucije jasmina došlo do radikalizacije islamista i ubojstva istinskog revolucionara Chokrija Belaida. Nakon pokreta Occupy ponovno imamo Obamu koji se ne usuđuje izmijeniti postojeći financijski sustav, zaustaviti bespilotne bombardere ili zatvoriti Guantanamo te, kako smo upravo saznali, predvodi orvelovsku globalnu mrežu nadzora privatnosti. I konačno: u Hrvatskoj je nakon masovnih prosvjeda 2011. na mjesto konzervativne stranke na vlast zasjela socijaldemokratska stranka koja je još odlučnije nastavila sa implementacijom neoliberalne ekonomske politike. Opisano stanje lako možemo podvesti pod poznati aforizam Guiseppea Tomasija di Lampeduse: „Sve se mora mijenjati kako bi sve ostalo isto.“ No je li doista tako?
Sablasti nedavnih prosvjeda i dalje kruže svijetom i neće tek tako nestati. Nova su pitanja postavljena: što je, zapravo, nedemokratsko u sustavima koji se nazivaju demokratskim i na koji se način gradi istinska demokracija? Jesu li demokracija i kapitalizam prirodno povezani? Je li demokracija nedokučiva ili ipak ostvariva utopija? I, u konačnici, je li utopijska inspiracija preduvjet emancipacijskim borbama? Ova pitanja u ovom trenutku odjekuju na svim stranama svijeta. U središtu je svih tih pobuna, od onih u Sjevernoj Africi, na Bliskom Istoku, po cijeloj Turskoj, u New Yorku, Frankfurtu, Madridu, Londonu, ali i u Ateni, Bukureštu, Ljubljani, Sofiji, Zagrebu i Sarajevu, želja za istinskom demokracijom koju su prividno usisale vladajuće elite bez većih posljedica za uspostavljene odnose moći. Ozbiljna rasprava o političkim i utopijskim potencijalima demokracije potrebna je više nego ikad prije i zbog toga je na Subversive Festival ove godine bilo pozvano preko 300 sudionika – govornika i političkih i društvenih aktera sa svih strana svijeta, od balkanskih državica preko uznemirenih članica Europske unije do Kube i Bolivije.
Zagreb se opet pokazao kao gotovo savršeno mjesto za ovakvo okupljanje zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013, kao druge postjugoslavenske države koja je ostvarila članstvo u EU. Taj će događaj biti od velikog značaja za ostatak Balkana. Granice Europske unije pomiču se prema Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori što će imati velike posljedice za regionalnu ekonomsku, društvenu i političku dinamiku. Sve to događa se uslijed teškog ekonomskog i političkog stanja u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu, Crnoj Gori i Makedoniji, a ulazak Hrvatske u EU koincidira s najdubljom krizom u povijesti Unije. Ova zajednica država koja se, kako se pokazuje, upravo radikalno redefinira, razdijeljena je unutar sebe na zemlje jezgre okružene unutarnjom i vanjskom periferijom ili, točnije, zemljama „Zapadnog Balkana“ – kako EU voli nazivati svoj balkanski geto. Pristupanje je Hrvatske stoga događaj koji tehnički i simbolički označava ono što nazivamo „širenjem postdemokratske Europe“: teritorijalno – prema drugim balkanskim državama i strukturalno – u smjeru budžetske i menadžerske unije s više razina podređenosti i sumnjivog (ako i ikakvog) demokratskog legitimiteta.
Subversive Forum je otvorio široku raspravu o funkcioniranju Europske unije u budućnosti te o njenim alternativama (uključujući i one iz Latinske Amerike), o budućnosti Balkana i progresivnih snaga u borbi protiv fragmentacije, ekonomske devastacije, koruptivnih institucija predstavničke demokracije, ali i rasta nacionalizma i ekstremizma. Nadolazeći ulazak Hrvatske u Europsku uniju predstavlja jasan kontekst nužnog okupljanja balkanskih progresivnih snaga kao i neodloživog stvaranja suradnje sa zajedničkom vizijom Balkana koji je izgrađen na čvrstim demokratskim temeljima, socijalnoj jednakosti i međunarodnoj solidarnosti. Forum je pružio priliku za intenzivnije uključivanje tih pokreta u šire europske i globalne borbe.
Ako vam sve gore navedeno zvuči preutopijski, onda se nastavite baviti svojim poslom, kako vam i inače govore. Ako pak vjerujete, kao što mi vjerujemo, da je utopija, kako je nazivaju oni kojima status quo ide u prilog, moguća i potrebna, onda se pridružite ovom maršu prema „ostvarivim utopijama“ demokracije tijekom kojeg nećemo samo pitati nego, kao i mnogi drugim diljem svijeta, postavljati pitanja marširajući. „Karta svijeta na kojoj nema Utopije nije vrijedna ni da se pogleda.“

________________
* Ovaj tekst je objavljen kao uvodnik u nedavno završeni Subversive Festival. Ovdje ga donosimo u neznatno izmenjenom obliku.