Premda na prvi pogled govori o različitim prostorima i o različitim sudbinama, ovo jezički iznijansirano i snažno pripovedanje zapravo je sugestivna priča o modernim sudbinama predstavljena kroz nekoliko portreta junaka koji su upečatljivi, stvarni i mogući, od krvi i mesa. Te sudbine se prepliću i dozivaju tako da ove priče oblikuju gotovo romanesknu celinu.
Junaci u novim pričama Vide Ognjenović nalaze se u mreži mnogobrojnih priča koje su čuli, vesti koje su došle do njih, informacija koje su im promenile život.
U Živim primerima pripoveda se postepeno, ali se utoliko napetije i sugestivnije ocrtavanju fizionomije junaka i njihove sudbine, kao i ona iskliznuća u tim sudbinama zbog kojih priča i nastaje, o kojima jedino i valja pričati.
O tome pričaju nove priče Vide Ognjenović.